"Oh ne, još jedan agregator blogova", reći će neki... No, mi nismo kao ostali. Naš cilj je da okupimo sve blogove niških autora na jednom mestu. Razlog je jednostavan: želimo da afirmišemo niške blogere i pomognemo im da dođu do što većeg broja čitalaca.
Tri godine je niška publika čekala na ovaj trenutak. Nove generacije su stasale i iščekivale dan kada će pred njima zagrmeti oni. Slomila si moje srce, slomila si moje telo, dušu ti ne daaam da mi uzmeeeš , odjekivalo je Nišavskim kejom. Kraljevski apartman dizao je atmosferu u nedavno otvorenom klubu YeahBug@. Dobar hard rock nije pitao za godine.
Svi su se jednostavno stopili u jedno biće i energično Lotketu pevali prateći vokal. Oni malo stariji posmatrali su binu sećajuci se ‘svojih dana’. Mlađi u neverici posmatrali Lotketa koji je ponovo sa apartmanom.
Došlo je njihovih pet minuta. Veliki hit “Dama iz kraljevskog apartmana” dovela je do toga da muzičari i publika zamene uloge. Odzvanjala je pesma iz mase a povratnik u redove nije stigo ni da zapeva. Tek bi poneku reč uspeo da progovori.
Nizali su se razni kako stari tako i novi hitovi. Ranjena zver i Ruka pravde prihvaćene su takođe sa velikim oduševljenjem. Da stvar bude još bolja, publika nije dočekala Kraljeve nepripremljena. Za dobru atmosferu i zagrevanje pobrinuli su se lokalni bendovi Aria Aetherna i Glad.
Kraljevski apartman se od Nišlija oprostio uz pesmu Izaberi jedan put. Iskreno se nadam da je niška omladina najzad izabrala jedan, pravi put. A taj put je put dobre muzike, dobrog druženja, dobre atmosfere. Jednom rečju to je put ROKENROLA!!!
Bitter liqueurs, or bitters, are group of cocktails that many bartenders prefer to add to cocktails in dashes, and not many people drink them straight. I have to say that I'm really into bitters - they form their own subversum in drinks universe. Originally conceived as medicinal tonics, they've turned into liquids for indulgence a long time ago, although their medicinal properties can't be dismissed easily. Bitters do have some medicinal properties, serving as stomach aid most commonly - that's why they're served as digestives. Many plants, herbs and spices have been used since Medieval times, some quite common, and some pretty rare and exotic (arguably some even extinct today). Therefore, it's no wonder that even artichoke found its way into bitters.
One and only bitter I've known to contain artichoke (and not only to contain, but also use it as a main flavoring agent) is Cynar, now produced under Campari group. As a matter of a fact, I've read somewhere that Cynar is the only comercially available bitter made with artichoke. That statement stuck in my mind as de facto. Now, imagine my surprise when I encountered a bottle of bitter named Činarino on a store shelf, with red-and-white label displaying artichoke head. Although I've never actually tried Cynar, I was curious about this Činarino.
Bottle label doesn't reveal much - it's a 1l bottle, containing bitter liquid of 17% alc/vol and 220g/l of sugar, and is made in Slovenia by company named "DANA d.d.".
Činarino has pleasant aroma, similar to many other amaros I've tasted. Taste, on the other hand, is something quite different - quite sweet, with not many bitterness as one would expect from a bitter liqueur :) It has distinct vegetable taste, with finish that has a pronounced notes like that of celery root.
Činarino topped with lemon flavored carbonated water
Bottle label also suggests serving it with a slice of orange or lemon, or as a long drink with carbonated water. I've tried it as a long drink with lemon flavored carbonated water, and with tonic water. Both versions are quite interesting and refreshing, although version with tonic water it probably better rounded, as lack of bitterness in liqueur is quite well compensated with bitterness it gets from tonic.
19! Zvuči mi divno! Izgleda primamljivo! Stoji mi fantastično! Taman mi je! Za sad samo probam pred ogledalom, još joj nisam dorasla, ali moćiću da je nosim od 19. februara i da se njome razbacujem! 19. februara punim 19! Poslednjih godina sam bila neraspoložena po jedno mesec dana uoči svog rodjendana, hvatale su me neke bubice, suze i suzice, neraspoloženje kao tematika... Ove godine? Ove godine sam srećna! Ne pamtim da sam se ijednom rodjendanu ovako radovala, kao ovoj devetnaestici! Najlepše moguće godine! Dovoljno sam odrasla, mogu da budem šta god poželim. Kada poželim devojka sam, pozovem drugaricu, jednu, drugu, treću, našmikam se, po želji naravno, obujem štikle, po želji ponovo i izadjem, "Ne, ne znam kad ću se vratiti!", a kada poželim ponovo sam devojčica, bilo vesela kada se igram sa Garislavom, ili sednem Veri u krilo i pričam joj kako sam srela simpatiju i to dva puta u istom danu, "Zamisli, Vera, kako je sladak!", bilo da se nadurim i onako detinjasto zalupim vrata, zatvorim se u svoju sobu i razmišljam, čitam, pišem, jer mi sve i svako smeta! Ceo svet mi je na raspolaganju! Radujem se! Tim povodom februara ću ovde, na mom blogu, kao poklon samoj sebi, objaviti specijal od 19 postova, nešto kao ciklus >sa svojih 19 godina...<, i pisaću o svemu što mi je obeležilo protekle godine, sa ipak najvećim osvrtom na ovu poslednju, o tome šta jesam a šta još uvek nisam doživela sa svojih devetnaest godina! Da, naravno, postoji tu i jedna začkoljica, zabranila sam sebi i najmanju količinu tuge, sete i tome slično! Nema toga, protiv pravila igre je! Rešila sam da ove godine činim sebi, udovoljim neke svoje želje i željice, da poklanjam sebi, što više mogu, izuzetno darežljivo se osećam, zapravo. Neka ovaj post bude prvi u nizu poklona!
Mislio sam da sutra napišem ovaj post a da sada radim diplomski, međutim desilo se to da ne mogu da se povežem sa računarom na univerzitetu koji mi je potreban za rad, tako da od toga nema ništa. Zato, o Parizu ću ipak danas!Pre nego što krenem na suštinu, da kažem da su mi ovi putopisni ili kvazi-putopisni postovi najteži za pisanje. Skoro uvek kompletno izgubim koncepciju, i post mi ispadne
Koraci su bili sledeci : 1. U info stranici napisao sam kratko upustvo kako da pozovu sve prijatelje 2. Ispod same slike u kockici porucio posetiocima da pogledaju info karticu , a Peca mi je predlozio da dodam i "Testirajte pozivnice u ovoj grupi" i na kraju da se pohvale na zidu grupe koliko su prijatelja pozvali. 3. Zatim sam snimio kratak video koji sam direktno postavio na stranicu a za ovih 30 dana imao je preko 11 000 pregleda.
Vec posle prva tri dana stranica je imala preko 30000 fanova. Klasican viralni efekat, facebook posetioc dodje na stranicu , TESTIRA/POZOVE svoje prijatelje a jedan od njih ponovi to isto, onaj kome nije bilo jasno pogledao je klip gde je detaljno bilo objasnjeno kako da isproba nesto novo.
Svako ko je napisao broj pozvanih prijatelja je imao i na svom zidu ispisano da je komentarisao na nasoj stranici a njegovom drug (ukoliko je clan iste grupe) dobijao je obavetenje na pocetnoj stranici o komentaru.
Nisam siguran kako funkcionisu Facebook stranice i na osnovu cega neke od njih budu predlozene ostalim clanovima FBa neke ne ? Jedna od mojih teorija je da Facebook "preporucuje" one strane koje su u proteklih par dana imale najveci rast ili je pak mnogo mojih prijatelja uclanjeno u neku od njih.
I slike su odigrale malu ulogu u dovlacenju novih fanova. Album sam nazvao "Poslao sam pozivnice , sad cu da se tagujem" tako da je svaka nova slika iznad sebe imala i ovaj naziv. Do sada se tagovalo njih 223 sto znaci da je svima njima jedna od slika izasla na zid odnosno da je doticnu sliku video i neko od njegovih prijatelja.
Demografski grupa izgleda ovako : 45 679 fanova je iz Srbije, 32 787 je iz Hrvatske a 25 459 su iz Bosne i Hercegovine zatim sledi Crna Gora i ostale zemlje.
Jos jedan bitan faktor je uticao da grupa postane velika a to je -raspust. Preko 60 % fanova cine deca mladja od 18 godina.
Neki od komentara koji su na mene ostavili utisak:
Clanak koji se objavio na zidu grupe vidi oko trecina fanova a poseta sa facebooka je dostizala i 500 unikatnih poseta.